Na Siciliju sam se zaputila u ljeto 2000. godine s frendicom, a cilj nam je bio pohađati tečaj talijanskog. Tečaj je bio katastrofa, ali smo obišle gotovo cijeli otok i nije nam žao...


SICILIJA, Italija


Da sam dobila tisuću lira svaki put kad me prije putovanja netko pitao ne bojim li se mafije, imala bih riješeno pitanje džeparca za cijelo ljetovanje. Čini mi se da ljudi znaju jako malo o Siciliji i da sve počinje i završava na sasvim predvidljivim asocijacijama na mafijaške obračune, cosa nostra i eventualno paklene vrućine, pa je bilo prilično teško naći nekoga tko je već posjetio taj otok ili zna nešto više o njemu. Uglavnom, Sicilija je ogroman otok, a podatak koji sam negdje našla kaže da ima čak pet i pol milijuna stanovnika - znači, osjetno više od Hrvatske. Također, Sicilija je prekrasan otok. Sve do otprilike Drugog svjetskog rata bila je izuzetno bogata, što se još uvijek dobro vidi na, na žalost neodržavanim, ali zaista prekrasnim velebnim palačama i crkvama. Danas je i te kako očito da je slika siromašnog talijanskog juga i zaista utemeljena u stvarnosti.


Što veći dio otoka obiđete, teže vam je izdvojiti stvari koje bi bile ljepše od drugih, no ono što zaista upada u oči je bogatstvo kultura i naroda koji su na njemu živjeli stoljećima u pravom pravcatom miroljubivom suživotu, koliko god taj izraz bio zloupotrebljavan, a koje se i te kako vidi. Na Siciliji su živjeli stari Grci, Latini, afrički Arapi i Crnci, Normani, današnji Talijani... I svatko od njih ostavio je svoj trag, a nitko se nije bojao niti ustručavao kontakta s drugima, kao ni preuzimanja tuđih kulturnih elemenata. Stoga je na Siciliji moguće vidjeti kako jedna do druge stoje rimokatolička, grčka pravoslavna, grkokatolička i protestantska crkva te džamija, no nitko nikoga ne mrzi, nitko se nikoga ne boji i nitko nikome ne smeta. Dapače, na katoličkim je crkvama moguće vidjeti simbol polumjeseca, kao i križ na džamijama. Mlada povjesničarka umjetnosti, koja je bila naš vodič tijekom velikog dijela boravka na Siciliji, objasnila nam je da su se pripadnici različitih vjera međusobno raspitivali o značenju pojedinih simbola. Kada bi saznali da neki simboli označuju sreću ili su općenito pozitivno intonirani, i sami bi ih koristili na svojim građevinama. Stoljeća zajedničkog života od Sicilijanaca su učinila miroljubive i tolerantne ljude, a odražavaju se i u njihovom izgledu. Naime, oni su uglavnom jako lijepi ljudi, a zbog miješanja rasa lako je naići na niske, tamnopute ljude izrazito plavih ili zelenih očiju i maslinastog tena. Sicilija nikad nije bila smatrana "pravom" Italijom, a i poneki lingvisti tvrde da tamošnji dijalekt zapravo nije talijanski, nego sasvim zaseban jezik.

Uglavnom, ako na Siciliju dođete kao turist, vjerojatno ćete biti ugodno iznenađeni ljubaznošću i susretljivošću Sicilijanaca. Iako uglavnom ne govore nijedan strani jezik, a često ni standardni talijanski, uvijek će se potruditi odgovoriti na vaše pitanje, što je posebno zabavno ako vi ne vladate dobro talijanskim. Pitate li ih kako doći do neke ulice, često će vas sami odvesti, kako bi bili sigurni da se nećete izgubiti. Vozači autobusa, prodavači u trgovinama, slučajni prolaznici... Ma, doslovce svi su bili toliko ljubazni da ponekad nismo mogle vjerovati.

Stranica: 1 2 3 4 5

< Putovanja

 

VAŽNE NAPOMENE:

  1. Namjera ovog teksta nije pružiti točne informacije o mjestima, cijenama, ljudima i putovanjima. Tome služe knjige-vodiči. Stoga, autorica teksta ni na koji način nije odgovorna ni za kakve neugodnosti, probleme, nezgode ili bilo koji oblik materijalne štete, tjelesne povrede ili duševne boli do kojih može doći na Vašem putovanju.
  2. Ovaj tekst, ni u cjelini niti bilo koji njegov dio, uključujući i fotografije, nije dozvoljeno umnažati, prepisivati, printati, fotokopirati ili na bilo koji način koristiti bez znanja i pismenog dopuštenja autorice, koju možete kontaktirati putem linka u donjem desnom uglu ekrana.